Hleba nam treba, nećemo igara!
U lipnju i srpnju 2012, Poljska će biti domaćin Eura 2012, Europskog nogometnog prvenstva. Organizacija prvenstva predstavljena je kao prilika za razvoj poljskih gradova. Vlast je pokušala da nas uvjeri da će se zbog prvenstva mala poduzeća infrastrukture, turizma i sporta razviti, a Poljska dobiti međunarodno priznanje. Blagoslovi od Euro 2012 mogu se usporediti s onima koji su došli s posljeratnim Marshallovog planom. Takve medijske poruke bile su potrebne za dobivanje socijalne potpore za igre i da prikrivanje stvarnih troškova.
Znamo da u današnje vrijeme stanovnici gradova plaćaju za „sportske spektakle”. Gradovi koji su uložili u turnir već su na rubu bankrota. Dug prema Euru 2012 dostiže milijardu eura. Procijenjeni iznos potreban za održavanje turnira je oko 25 milijardi eura. Novcem uloženim u stadion u Poznanju – 190 milijuna eura – mogao bi se platiti javni vrtić za oko 6.000 djece.
Pripreme za Euro2012 povezane su sa izvanrednim troškovima, koji neće biti nadoknađeni od strane inozemnih turista i investitora. Ekonomisti iz vodećih poljskih ekonomskih škola su izračunali da će organizacija Euro2012 pridonijeti 7 milijardi eura državnom budžetu) do 2020. To je samo jedna trećina ukupnih troškova cijelog projekta – što je s ostalim milijardama?
Socijalna kriza nije povezana samo sa organizacijom Euro 2012. Kriza je rezultat antisocijalnih reformi koje su počele s promjenama 1989. godine. Ipak, organizacija turnira otkriva licemjerje vlasti i prioritete koji slijede.
Dok se milijarde troše na nogometno prvenstvo, širom Poljske se uvode mjere štednje na sredstvima za ispunjenje osnovnih društvenih potreba. Dječji vrtići, škole i kulturni centri su zatvoreni, a troškovi za obdaništa, javni prijevoz i komunalne usluge rastu. Bolnice i domovi zdravlja se zatvaraju ili privatizuju. Ne postoji financiranje mjera protiv nezaposlenosti koja je u porastu. Cijene hrane, plina, benzina, struje, vode i lijekova se znatno povećavaju. Vlada samo produžava dob umirovljenja, istovremeno smanjujući troškove za zbrinjavanje starijih.
Sve veći troškovi života podudaraju se s produbljivanjem stambene krize. Da bi se pokrile osnovne potrebe poljskih građana, trebalo bi izgraditi oko 1,2 milijuna stanova. Takav zahtjev utječe na vrlo visoke cijene nekretnina. U međuvremenu, lokalne vlasti prodaju sve više javnu imovinu, u isto vreme masovno iseljavajući ljude. Iseljavaju se majke s djecom, osobe s invaliditetom i umirovljenici, koji onda moraju da čekaju za dodjelu socijalnih stanova. Dramatičan nedostatak jeftinog stanovanja i masovno iseljavanje su samo dio socijalnih troškova koji proizlaze iz ogromnih dugova poljskih gradova.
Institucija koja će zaraditi najviše na Euro 2012 je UEFA, koja zahvaljujući ugovoru potpisanom s poljskom vladom biće oslobođena plaćanja poreza i carine!
Ispada da prvenstvo stvara profit za elite, a da ćemo svi mi to morati platiti. Žene u Poljskoj će platiti osobito visoku cijenu. One češće dobijaju otkaz, zarađuju manje od muškaraca i rade pod nesigurnim ugovorima. Štoviše, proračunski rezovi i privatizacije u prvom redu udaraju u javne i ustanove, gdje rade žene. Ograničen pristup skrbi, obrazovne usluge, kao i socjalnom stanovništvu povećanje cijene električne energije, hrane i prijevoza za žene znači više posla i kod kuće i izvan nje.
Međutim, cijelo društvo se oslanja na dostupnost i kvalitetu skrbi. Za zemlju ili grad koji je vođen kao preduzećedruštvene potrebe su „suvišne troškove”. Ipak, ako ništa od socjalnih poslova neće biti urađeno bolnice, trgovine i druge institucije prestane da rade. Sve to se ne uzima u obzir prilikom odlučavanja gradske uprave o značajnim proračunima. Ponovo skrb postje privatna dužnost a ne odgovornost cijele zajednice. Žene će ostati kod kuće sa svojom djecom, samohrani roditelji, osobe s invidalitetom ostaću bez zaštite i podrške. Vidimo da se umjesto razvoja generira siromaštvo i nejednakost.
Državna politika i gradska proračuna ne mogu biti podređene samo za organizaciju sportskih događaja. Naše zajednice moraju biti organizirane. Prvo treba da se zadovoljava potrebe za skrb i obrazovanje. Samo na taj način možemo poboljšati život svih nas. Zbog toga tražimo da određena, marginalizirana područja postanu politički prioritet.
Želimo da se nama vrati što je oduzeto, želimo donositi odluke o našem životu. Službeni Euro2012 slogan je „Zajedno stvaramo budućnost”. Zajedno ćemo stvoriti budućnost ali bez političke i poslovne elite! Zajedno smo jači, organizirajmo se!
Chleba Zamiast Igrzysk 